Najvažnije organsko đubrivo svakako je stajnjak. Stajnjak predstavlja osnovno đubrivo jer sadrži sve hranljive elemente potrebene za ishranu i napredak biljnog sveta. Ono sadrži elemente azot, fosfor, kalijum, kalcijum, sumpor, magnezijum, bor, hlor, mangan, gožđe, cink, bakar, molibden i selen.

Vrste stajnjaka i primena:

* Goveđi se najviše količinski dobija od životinja, ali je pun vode On se sporije razgrađuje u zemlji ali je preporučljiva njegova upotreba. U strukturi goveđeg stajnjaka nalazi se velika količina prostirke, koja obogađuje zemljište humusom. Od goveda se dobije 10t stajnjaka godišnje. 

* Konjski sadrži manje vode nego goveđi, ali je i u manjim količinama zastupljen na gazdinstvima, pošto se u Srbiji gaji relativno mali broj konja. Lako se razgrađuje, pa se preporučuje za upotrebu kod teških zemljišta.

* Ovčiji je kvalitetniji u odnosu na goveđi i sadrži manje vode, kao i manje celuloze. Osnovna odlika je obilje azota koje sadrži. Od ovaca se dobije 0,5t stajnjaka godišnje.

* Svinjski je retko na pravi način skadišten. Njegova vrednost zavisi od hraniva koja se koriste za svinje, jer je obično udeo prostirke manji. Preporučuje se za laka zemljišta. Od svinje se dobije 1,5t stajnjaka godišnje.

* Živinski ili stajnjak peradi je bogatiji hranivima u odnosu na druge vrste. Količinski se manje dobija u odnosu na druge životinje. Svrstava se u koncentrovana đubriva i ipak, najkvalitetniji je stajnjak od kokoški.

Različite vrste se mogu kombinovati i tako iskoristiti sav raspoloživi stajnjak. Stajnjak starijih životinja je kvalitetniji, dok je od mladih životinja siromašniji jer koriste hranljive materije za svoj razvoj i prirast. Na kvalietet dosta utiče i vrsta prostirke, kao i količina koja se koristi.

Agroinfo.rs

Vrste stajnjaka i najbolji načini njihove primene