S obzirom da mnogi imaju stoku, a nemaju pašnjačku površinu, za očekivati je da će se na skoro svaku parcelu javiti po desetak poljoprivrednika. Od straha da im ne bi neko drugi uzeo zemljište, nudi će maksimalnu pa i dvostruku cenu zakupa.

Govore nam navedeno i strahuju od toga brojni stočari s krških područja gde velikim površinama upravljaju Hrvatske šume. Iako su to bila nekada pašnjaci obližnjih sela i njihovih stočara oni sada nemaju nikakav uticaj u to ko na tom zemljištu radi i što će raditi. Zašto Hrvatske šume uvek se pitamo? Zar ne bi i tom javnom poduzeću, a i stočarima koji gravitiraju tim površinama bilo lakše da njima upravljaju opštineine i gradovi? Ili samo Ministarstvo poljoprivrede pa da ono u ime države i daje u zakup posredovanjem lokalne zajednice?

Neki, doduše, kažu da bi to bilo još gore jer bi lokalni šerifi, kako zovu mnoge načelnike opšina, tek tada pašnjake dali onome kome to ne treba. Međutim, za verovati je ipak da u tim opštinama i selima znaju kome treba, a kome ne. Površine koje su predmet javnog tendera su pretežno nekvalitetne, premalene i na nepristupačnim terenima gde se ne može razviti kvalitetno gospodarenje i ostvariti ozbiljnija poljoprivredna proizvodnja, ističu dalje oni koji imaju interesa držati ovde stoku. 

Uz činjenicu da bi se moglo dogoditi da će se i za najgore površine dobiti dupla cena zakupa, muku će mučiti kako uopšte doći do tih površina, a kamoli kvalitetno gospodariti njima. -U uslovima gde ne smemo na tim površinama izgraditi pristupni put, nadstrešnicu za stoku, pojilište i postaviti električnog pastira, nije se moguće baviti stočarstvom", ističu. Zašto se ne može postaviti električni pastir? Pa odgovor je to je šuma te valjda da se slobodno mogu kretati tim prostorom ljubitelji prirode i divlje životinje. Pastiri? Pa odakle bi stočari sada mogli imati tolike ljude? Nema njih više. Danas stoku čuva električni pastir.

Država, odnosno Ministarstvo poljoprivrede bi tu trebalo uvesti reda. Na to se upozorava barem posljednjih 20 godina. Sve te površine treba izuzeti Hrvatskim šumama. Ne treba ni zakon, ni pravilnik budući da je država i vlasnik. Dovoljna bi bila neka uredba o zakupu toga zemljišta. Kažu, šumskog. No to uopšte nije šumsko zemljište, a i ako je neka od čestica, razlog je upravo vreme i nekorištenje toga zemljišta kao pašnjaka pa je korov prerastao u drveće. 

Prebaciti upravljanje površinama na opštine i gradove 
Takvim površinama treba početi upravljati država posredstvom jedinica lokalne zajednice, ali zaista samo onim što se još bar donekle može nazvati pašnjakom. I dodeliti onima koji imaju stoku. Ono što je postalo šuma, šuma je. Valjda je moguće vizualnim pregledom takvih površina moguće utvrditi što još može postati pašnjak, a što je zaista već šuma. 

Upozoravaju: Dobro razmislite pre nego se odlučite zakupiti određenu površinu koja vam je nepristupačna i daleko vam je od vaših farmi. Na svojoj stranici na društvenim mrežama čak pozivaju poljoprivrednike da sve buduće javne zakupe bojkotuju dok im se ne ispune minimalni uslovi za rad i sve ono što je dogovoreno sa Ministarstvom poljoprivrede vezano za razvoj stočarstva na krškim područjima. Mora se znati da su razgovori s Ministarstvom stalni, i donose se neki zaključci, ali nema pomaka.

Hrvatske su šume temeljem poslednjeg tendera i putem Javnog poziva omogućile korisnicima dugoročni zakup šumskog zemljišta u vlasništvu RH do deset godina. No, ne može stočar imati na postojećim pašnjačkim površinama koje koristi višak stoke koje u trenu kada dobije tzv. šumski pašnjak samo prebaci na njega. Svaki mora imati onoliko koliko može prehraniti. Onoga trena kada dobiješ zemlju u zakup onda tek ideš u nabavu dodatnih grla, ili ostavljaš mladu stoku za dalji uzgoj na novom prostoru. To je proces. Godinu, dve, a kod konja i goveda i tri, četiri godine.

Dugoročniji zakup, 10 godina je premalo 

Zakup mora biti daleko dugoročniji od 10 godina. Pa za mnoge te pašnjake treba godina i dve da ga privedete kulturi, a onda taj isti narednih godina uzgajate, održavate i brinete o njemu. Za 10 godina on tek postane pravi i uredni pašnjak. 

Cena za dosadašnje korištenje šumskog zemljišta je 0,02 kn po m2, odnosno 200 kn po hektaru zemlje. Podatke o broju stoke poseduje resorno ministarstvo u Jedinstvenom registru domaćih životinja. U tenderu stoji da osoba koja nema najmanje 3,3 ha zemljišta pogodnog za pašarenje po uslovnom grlu u razdoblju od 12 mjeseci, smatrat će se najpovoljnijim ponuditeljem ako ponudi najviši iznos zakupnine i ako do objave javnog poziva ima prebivalište ili sedište na području za koje se raspisuje Javni poziv najmanje tri godine. 

Državnim poljoprivrednim zemljištem upravlja država, odnosno u zakup daju opštine i gradovi. Čemu uopćšte to Hrvatskim šumama koje imaju preko glave i svoga posla u šumarstvu?

Agroinfo.rs/agroklub.com

Opštine igradovi da upravljaju poljoprivrednim zemljištem i pašnjacima